Pretraľnik
 
 

Display results as :
 


Rechercher Advanced Search

Latest topics
» BUBULJICE - AKNE
ned 14 pro - 23:56 by lakky

» ISPADANJE KOSE - ALOPECIJA
ned 14 pro - 23:05 by lakky

» MANDARINA (Citrus reticulata)
pet 5 pro - 0:01 by lakky

» NEVEN (Calendula officinalis)
čet 4 pro - 1:16 by lakky

» DUHAN (Nicotiana tabacum L.)
sub 16 kol - 23:18 by lakky

» DIGITALIS / NAPRSTAK (Digitalis purpurea L.)
pet 18 tra - 22:34 by lakky

» KONOPLJA (Cannabis sativa L.)
ned 9 oľu - 0:33 by lakky

» PERŠIN (Petroselinum hortense Hoffm.)
pet 28 vel - 0:50 by lakky

» LIJESKA ili LJEŠNJAK (Corylus avellana L.)
uto 18 vel - 1:05 by lakky

Social bookmarking
Bookmark and share the address of Tugonica on your social bookmarking website
Navigation
 Portal
 Index
 Članstvo
 Profil
 FAQ
 Pretražnik
Affiliates
free forum

OČI I PROBLEMI SA OČIMA

Prethodna tema Sljedeća tema Go down

OČI I PROBLEMI SA OČIMA

Postaj  lakky on pet 14 lis - 9:24

OČI I PROBLEMI SA OČIMA

PITANJE
Nerijetko mi oči pocrvene, katkad oteknu i čak se stvaraju
kraste na rubovima vjeđa. Odlazila sam liječniku koji mi je davao neke kapi, ali mi one ne pomažu. Zašto se to događa i postoje li neke ljekovite biljke koje bi mi mogle pomoći?

ODGOVOR
Oko je vrlo složen i specijaliziran organ vida. Nakon ljudskoga mozga to je najsavršeniji organ u prirodi. „Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo" (Matej 6, 22).

Oko 80 posto informacija iz okolice dobivamo preko očiju.
Trećina mozga zauzeta je funkcijom vida kako bi samo iz jednoga našeg pogleda filtrirao i razvrstao oko milijun i pol signala koji su nam važni.

Ljudsko je oko savršenije od bilo koje kamere. Bez obzira na to je li najdublja tama ili najjača svjetlost, oko se automatski prilagođuje svim okolnostima. Ipak, oko ne funkcionira kod svih osoba dobro i savršeno, a više od polovine ljudi nosi naočale ili imaju kontaktne leće zbog poremećaja loma svjetla.

Mnogi mi postavljaju razna pitanja, a najčešća su ovakva:
- Je li kratkovidnost prirođena?
- Kako da zaštitim oči od sive ili zelene mrene?

Svima odgovaram sljedeće:

Slabi vid je prirođen.
Kakvoća je našega vida genski uvjetovana. Mnogi smatraju da vanjski čimbenici pogoršavaju kvalitetu vida. Tako se često čuje da čitanje pri slabom svjetlu slabi vid ili da smo sami krivi što smo kratkovidni. To je zabluda. Jednako tako se tvrdi kako gledanje televizije i sjedenje za računalom, pogotovo dugotrajno, šteti očima.


Ni to nije točno. Istina je da dugo gledanje televizije ili sjedenje za računalom iziskuje veliki napor očiju. U normalnim uvjetima trepćemo 12-14 puta u minuti.
Treptaj traje oko 200 milisekundi i u tom vremenu suzna žlijezda daje očima potrebnu vlažnost.

Međutim, kad radimo na računalu ili dok gledamo televiziju, jako se usredotočimo, što priječi redovitost treptanja pa oči ne dobiju dovoljno potrebne suzne vlažnosti kao u normalnim uvjetima.

Zato je nužno svakih 15 minuta sjedenja za računalom ili gledanja televizije napraviti kratku stanku, usmjeriti pogled u daljinu, nakratko zatvoriti oči kako bi se one oporavile i dobile dovoljno suzne vlažnosti.

Oči trebaju određene hranljive sastojke.
Kako bi oči pravilno i dobro funkcionirale, moraju dobiti posebne hranljive sastojke kojih ponajviše ima u voću i povrću. Preko hrane dobivamo dovoljno potrebnih vitamina, minerala i osnovnih elemenata, ali nakon pedesete godine prehrana ima sve veću ulogu za naše oči.

Sa starošću se često usporava uklanjanje otpada koji nastaje zbog izmjene tvari u oku i on se gomila u sredini mrežnice. Kako bi mrežnica funkcionirala optimalno, potrebno ju je njegovati i čistiti, a za to su potrebni vitamini i minerali.

Od vitamina je najvažniji A (karotin) kojeg najviše ima u mrkvi, zelenim dijelovima maslačka, korabici, špinatu, palminu ulju, peršinu, metvici, bijeloj repi, bundevi, u jetri mnogih životinja, ulju raznih riba (bakalaru i lososu) i mnogim jestivim samoniklim biljkama.

Zatim je važan vitamin C kojeg ima u gotovo svakom voću i povrću, osobito u ljutoj paprici, kiviju, cvjetači, paprici, limunu, naranči, kupusu, salati, kelju, jagodama i grejpu.

Potreban je i vitamin E kojeg ima u ulju pšeničnih klica, orasima, sjemenkama, biljnim uljima, žumanjku, zelenome lisnatom povrću.

Od minerala oku su potrebni cink kojeg ima u mesu, ribi, mahunarkama, mlijeku i mliječnim proizvodima pa lutein koji se nalazi posebno u zelenom kupusu, naranči i grašku te ceaksantin kojeg ima u kukuruzu, rajčici, paprici i brokuli.

Liječnička kontrola očiju je vrlo važna.
Od 40. godine oči se moraju redovito držati pod nadzorom, barem jednom godišnje. No, tko to od nas čini? Očnom liječniku odemo samo kad imamo problema s očima.

No, ako tko ima šećernu bolest, doista mora redovito odlaziti očnom liječniku i pregledavati oči jer šećer u krvi šteti i uništava krvne žilice u očima pa može doći i do sljepoće.

Vrlo je važno da se dijete u drugoj godini života odvede očnom liječniku i detaljno pregleda. Ako se otkriju kakvi nedostatci vida, oni se često mogu popraviti.

Najčešće očne bolesti.

KATARAKTA
Zamućenje leće ili siva mrena (katarakta) najčešća je očna bolest. Od nje je bolovao još Avramov unuk, praotac Jakov-Izrael (Postanak 48, 10).

Leća se zamagli pa vidimo kao da gledamo kroz najgušću maglu. Poremećaj rijetko pogađa mlade osobe. Sto smo stariji, sve je veća mogućnost da dobijemo sivu mrenu. Današnja medicina s velikim uspjehom otklanja tu bolest operativnim putem.

GLAUKOM
Druga je, ali vrlo opasna očna bolest
zelena mrena ili visoki očni tlak (glaukom). On nastaje zbog tlaka u očima (normalan je između 12 i 20 milimetara žive) koji oštećuje očni živac. Očna vodica koja se stvara u oku ne može uobičajeno otjecati iz oka, nego se nakuplja u njemu i uzrokuje povišeni tlak unutar oka. Dolazi do pritiska na živčana vlakna i krvne žile vidnoga živca.

Bolesnici imaju suženje vidnoga polja i gledaju kao kroz tunel. Ako je tlak vrlo visok i traje dugo, može uništiti očni živac pa nastaje sljepilo. Od glaukoma boluje svaka pedeseta osoba starija od 40 godina.

Opasno je što se očni tlak ne može osjetiti i može ga ustanoviti samo očni liječnik. Zato je vrlo važno da se oči i očni živac kontroliraju redovito, stariji od 20 godina jednom u 3-5 godina, a nakon četrdesete godine očni tlak treba mjeriti jednom godišnje.

DEGENERACIJA MAKULE
Treća česta bolest očiju jest degeneracija makule, tj. propadanje središnjeg dijela mrežnice. Ona je uvjetovana starošću, a vid se gubi postupno jer površina sredine očne mrežnice polako propada. Ta je bolest najčešći uzrok potpunog gubitka vida, no danas se operativnim putem postižu vrlo dobri rezultati.

Zaštitite svoje oči.
Vrlo je važno da oči čuvamo od prejake svjetlosti i svjetlosnih zraka jer su u njima ultraljubičaste i plave zrake koje su štetne za oči. Zato je nužno tijekom boravka u planinama, na snijegu i moru nositi prikladne sunčane naočale, ali su korisne samo one koje imaju svjetlosni filtar. Najbolje je obratiti se optičaru i upitati ga koje su sunčane naočale najprikladnije.

Laserska operacija očiju.
Kratkovidne i dalekovidne osobe redovito moraju nositi pomagala. Medicinska je tehnika toliko napredovala da se te smetnje mogu otkloniti laserskim operacijama. Takva je operacija zasad dosta skupa, ali vrlo uspješna. Ipak bih upozorio da se posavjetujete s liječnikom koji će vam preporučiti samo dobre očne specijaliste koji uspješno izvode takve operacije. To je vrlo važno kako ne bi nastale nepoželjne i pogubne posljedice za oči.

Nažalost, dalekovidnost koja je uvjetovana starenjem i nastaje poslije 40. godine ne može se ukloniti laserom pa u tom slučaju morate nositi naočale.

Uza sve navedeno preporučujem i biljne pripravke za zdravlje očiju.

ŠVEDSKA GORČICA - TINKTURA
Kako biste zadržali i pojačali dobar vid te ojačali oči, napravite kuru masiranja očiju u trajanju od šest tjedana: svako jutro čim ustanete, u podne i navečer prije spavanja zatvorite oči i dobro izmasirajte ovom tinkturom vjeđe, sve udubine oko očiju, sljepoočnice, mjesto iznad nosa (između obrva) i čelo iznad obrva. Vjeđe držite zatvorene dok se malo ne osuši. Ne smeta, ako malo uđe u oči. Postupak se obavi samo jednom godišnje. Umjesto švedske gorčice može se upotrijebiti rakija od trešnje, trešnjevača.

VALERIJANA, ODOLJEN (Valeriana officinalis).
Vodena tinktura od valerijane /odoljen/ (Valeriana officinalis). U šalicu hladne vode stavite veliku žlicu korijena od valerijane, ostavite preko noći (12 sati) pokriveno, a ujutro podgrijte samo da čaj postane topao i procijedite. Ujutro čim ustanete, u podne i navečer prije spavanja ispirite time oči, ali ih nemojte sušiti, nego neka se same osuše. Kura traje tri tjedna, a po potrebi se nakon stanke od tjedan dana kura može ponavljati. To je izvanredan lijek za slabe ili umorne oči. Preporučujem pranje očiju uvijek poslije napornih poslova na računalu ili nakon dugoga čitanja. Jednaku kuru možete napraviti s čajevima od očanice (Euphrasia rostkoviana) i divljega pelina (Artemisia vulgaris).


LIPA (Tiliae flores)
OBLOZI NA OČIMA OD CVJETOVA

Ako oči pocrvene i oteknu, pomaže stavljati obloge od lipinih cvjetova (Tiliae flores) i kravljeg, ovčjeg ili kozjeg mlijeka. U šalicu vreloga mlijeka stavite veliku žlicu lipinih cvjetova, ostavite 15 minuta poklopljeno, procijedite, natopite gazu mlijekom i stavite na oči kao obloge. Činite to svaku večer prije spavanja, sve dok crvenilo i oteklina ne iščeznu.

KAMILICA (Chamomilla recutita).
Umjesto lipe i mlijeka možete napraviti čaj od kamilice te isprati njime oči, a potom stavite na nekoliko sati obloge od kamilice.

MASLINOVO ULJE (Olivae oleum).
Ako u oko upadne neki sitan strani predmet, nemojte ga trljati nego kapnite u oko nekoliko kapi maslinova ulja, smotajte čistu maramicu pa vrh natopite u maslinovo ulje i izvadite predmet.

LUK (Allium cepa).
Upadne li u oči strani predmet, rasijecite luk i udišite njegov miris - oči će početi suziti, a tada polako trepćite trepavicama pa će predmet izaći. Nemojte trljati jer možete oštetiti oči!

KADULJA (Salvia officinalis).
Uvarak od mirisave kadulje (Salvia officinalis). Kod upale očiju i pri stvaranju krasta na rubovima vjeđa učinkovito je isprati oči uvarkom od mirisave kadulje, a potom staviti obloge od njega. Stavite veliku žlicu mirisave kadulje u šalicu vrele vode, ostavite 15 minuta poklopljeno, procijedite pa mlačnim uvarkom isperite oči i stavite na njih obloge od uvarka. Prije spavanja stavite obloge, držite ih sat vremena, zatim ih skinite i vjeđe namažite medom, a ujutro operite. Činite to tako dugo dok oči ne ozdrave i nestanu kraste.

ULJE KOMORAČA (Foeniculi aetheroleum).
Ako su oči otekle i pocrvenjele, a osjećate i bolove, vrlo brzo djeluje ulje od sjemena komorača (Foeniculi vulgaris semen). Dobro istucite malu žlicu sjemena komorača, dodajte malu žlicu malo ugrijanoga maslinova ulja, ostavite dva sata poklopljeno, procijedite kroz čistu gazu i kapnite nekoliko kapi u oko.

VIDAC, OČANICA (Euphrasia rostkoviana).
Čaj od očanice (vidac, Euphrasia rostkoviana). Ako oči peku i jako suze, najbolje ih je navečer isprati čajem od očanice, a potom staviti obloge od njega. U šalicu vrele vode stavite veliku žlicu očanice, ostavite 15 minuta poklopljeno, procijedite pa mlačnim čajem isperite oči. Potom stavite obloge na oči i držite ih sat vremena.

PASTIRSKA IGLICA (Geranium robertianum).
Svježi listovi pastirske iglice (Geranium robertianum). Kad ljeti boravite u planinama, a oči vas počnu peći ili se pojave neki drugi problemi, najbolje je da pronađete pastirsku iglicu i uberete svježe listove. Dobro ih zgnječite među prstima, namažite vjeđe i oko očiju sokom od biljke, a potom 10-15 minuta stavite te zgnječene listove kao obloge na oči. Pečenje će ubrzo nestati.

PREHRANA.
Za oči je vrlo važna zdrava prehrana, s dosta svježega voća i povrća, koja sadržava puno vitamina, minerala i osnovnih elemenata. Očima je posebno bitan vitamin A pa zato preporučujem da svaki dan pojedete 2-3 svježe mrkve srednje veličine, i to zajedno s korom. Za zdravlje očiju i dobar vid preporučujem i zelenu salatu, jabuku, borovnicu, dinju, rajčicu, grožđe, peršin, ružmarin i komorač.


Opis problema sa očima prenesen je iz "Ljekaruše" koju je napisao fra Juro Marčinković a izdao Profil iz Zagreba.
Pripremio i prenio Lakky, 14.10.2011.
Kontakt adresa: lakky63@gmail.com




Zadnja promjena: lakky; pet 14 lis - 10:31; ukupno mijenjano 1 put.

lakky
Admin

Broj postova: 489
Location: Zagreb
Registration date: 10.04.2008

Korisnički profil http://www.clakic.page.tl/

[Vrh] Go down

DEGENERACIJA MAKULE

Postaj  lakky on pet 14 lis - 9:56

DEGENERACIJA MAKULE

Izvor: Wikipedija

Klasifikacija prema MKB-10
H35.3
Degeneracija makule i stražnjeg pola

Normalan vid
Isti prizor kako ga vidi osoba sa senilnom degeneracijom makuleDegeneracija makule bolest je središnjeg dijela mrežnice, takozvane makule, koje se obično javlja kod starijih odraslih, a koje rezultira gubitkom vida u središtu vidnog polja. Javlja se u dvije forme: “suhoj” i “vlažnoj”. Degeneracija makule je glavni uzrok sljepoće kod ljudi starijih od 50 godina. Ova bolest može otežati i onemogućiti čitanje i prepoznavanje lica, iako preostali periferni vid omogućava ostale svakodnevne aktivnosti.

Mrežnica je unutarnji sloj oka, i ona sadrži živčane stanice i živčana vlakna koja omogućavaju vid. Iza mrežnice je žilnica, srednji sloj oka koji sadrži krvne žile koje sudjeluju u ishrani mrežnice. U suhom (neeksudativnom) obliku degeneracije makule, stanični ostaci zvani druze nakupljaju se između mrežnice i žilnice, što mrežnicu može odvojiti od njene podloge, mrežničnog pigmentnog epitela. U vlažnom (eksudativnom) obliku, koji je mnogo teži, krvne žile izrastaju iz žilnice, i također mogu uzrokovati odvajanje mrežnice od njene podloge. Ovo stanje može se liječiti laserskom fotokoagulacijom, te lijekovima koji zaustavljaju rast krvnih žila.

Iako se neke makularne distrofije koje pogađaju mlade ljude ponekad povezuju s degeneracijom makule, naziv "degeneracija makule" općenito se odnosi samo na senilnu degeneraciju makule.

Sadržaj
1 Senilna degeneracija makule
1.1 Rizični faktori
1.2 Znakovi
1.3 Simptomi
1.4 Dijagnoza
1.5 Prevencija
1.6 Posljedice
2 Juvenilna makularna degeneracija
3 Izvori


Senilna degeneracija makule
Senilna degeneracija makule počinje karakterističnim žutim depozitima u makuli (središnjem području mrežnice koje omogućuje oštrinu vida) zvanim druze između i donjeg sloja žilnice. Ova faza ranih promjena naziva se senilnom makulopatijom. Najveći broj ljudi s tim ranim promjenama imaju dobru vidnu oštrinu. Kod nekih ljudi, pak, senilna makulopatija uznapreduje do senilne degeneracije makule. Rizik napredovanja je znatno veći kad su druze velike i brojnije, te kad su udružene s promjenama u sloju mrežničnog pigmentnog epitela ispod makule. Nedavna istraživanja ukazuju da su velike i meke druze povezane s hiperkolesterolemijom, te da mogu reagirati na lijekove koji snizuju razinu kolesterola u krvi.

Istraživači sa Sveučilišta Southampton izvijestili su 7. listopada 2008. da su otkrili šest mutacija na genu Serping1 koje su udružene s pojavom senilne degeneracije makule.

Uznapredovala senilna degeneracija makule koja je odgovorna za težak gubitak vida, ali nikad za potpunu sljepoću, ima dva oblika: suhi i vlažni. Centralna geografska atrofija, “suha” forma uznapredovale senilne degeneracije makule, nastaje kao posljedica atrofije mrežničnog pigmentnog epitela, koja pak uzrokuje gubitak fotoreceptora (štapića i čunjića) u središnjim dijelovima mrežnice, i susljedno smanjenje vidne oštrine. Trenutačno ne postoji ni jedan djelotvoran način liječenja centralne geografske atrofije. Neka istraživanja pokazuju da kombinacije vitamina i visokih doza antioksidanasa luteina i zeaksantina, osporavaju napredovanje suhe senilne degeneracije makule.

Neovaskularna ili eksudativna senilna makularna degeneracija, “vlažni” oblik uznapredovale senilne degeneracije makule, izaziva gubitak vida zbog abnormalnih krvnih žila koje rastu iz koriokapilarisa probijajući Bruchovu membranu, uzrokujući krvarenje i nakupljanje tekućine i proteina ispod makule. Ako se to stanje ne liječi, krvarenje, nakupljanje tekućine i proteina, te stvaranje ožiljaka kao posljedica rasta tih krvnih žila konačno uzrokuje trajna i nepopravljiva oštećenja fotoreceptora, te brz gubitak vidne oštrine.

Sve donedavno nije bilo djelotvornog liječenja vlažnog oblika senilne degeneracije makule. Ipak, novi lijekovi, nazvani anti-angiogeni ili anti-VEGF (engl. anti-Vascular Endotheilal Growth Factor) agensi, mogu uzrokovati regresiju abnormalnih krvnih žila i poboljšati vid kad se ubrizgaju u staklovinu oka. Injekcije mogu biti umjereno bolne i obično zahtijevaju nekoliko ponavljanja u razmaku od mjesec dana. Trenutačno se na tržištu nalaze ranibizumab (Lucentis), bevacizumab (Avastin), te pegaptanib (Macugen). Samo su Lucentis i Macugen odobreni od FDA (američke Agencije za hranu i lijekove) od travnja 2007. godine. Cijena Lucentisa je otprilike 3000 US$ po tretmanu, dok je cijena Avastina otprilike 150 US$ po tretmanu. U Hrvatskoj se pretežno koristi Avastin, iako je "off label" (tj. nije registriran za tu svrhu).

Rizični faktori
Dob: Otprilike 10% pacijenata u dobi od 66-74 god. će imati naznake makularne degeneracije. Prevalencija raste do 30% kod pacijenata u dobi 75-85 god.

Pozitivna obiteljska anamneza:
Životni rizik za razvoj kasnog stadija makularne degeneracije je 50 % za osobe koji imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu, nasuprot 12% za osobe koji nemaju makularnu degeneraciju u obitelji, četverostruko veći.

Gen makularne degeneracije:
Geni za sustav komplementa faktor H (CFH) i faktor B (CFB) su povezani sa rizikom za razvoj makularne degeneracije. CFH je uključen u inhibiciju upalnog odgovora posredovanog sa C3b (sa alternativnim putem komplementa) i ponašajući se kao kofaktor za cijepanje C3b u njegov inaktivni oblik C3bi, i za slabljenje aktivnog kompleksa koji tvore sa C3b i faktor B. C-reaktivni protein i polianionski površinski markeri kao glukozaminoglikani pojačavaju sposobnost faktora H da inhibira complement.

Mutacija faktora CFH (Tyr 402His) reducira afinitet CFH za CRP i vjerojatno mijenja sposobnost faktora H da prepozna specifični glikozaminoglikan. Ova promjena rezultira sa reduciranom (smanjenom) sposobnošću CFH za regulaciju komplementa na kritičnim površinama kao što je specijalna membrane na stražnjoj površini oka, dovodi do pojačanog upalnog odgovora na makuli. U 2006.god studije naYale Department of Epidemiology and Public Health and the Department of Opthalmology and Visual Sciences, Moran Eye Center of the University of Utah School of Medicine, novi gen je uključen u bolest, nazvan HTRA1(kodira serin proteazu). Mitohondrijski genom (mtDNA) u ljudi je obuhvaćen u pojedinačni kružni kromosom 16.569, i svaki mitohondrij sadrži 5-10 kopija mitohondrijskih kromosoma. Postoji nekoliko esencijalnih gena u mtDNA koji su uključeni u replikaciju i translaciju, skupa sa nekim genima koji su presudni za mehanizam koji pretvara metaboličku energiju u ATP. Ovo uključuje NADH dehidrogenazu, citokrom oksidazu, ubikvinol/ citokrom i oksireduktazu, i ATP sintazu, kao i gene za ribosomsku RNA i transportnu RNA koje su potrebne za translaciju ovih gena u proteine. Postoje specifične bolesti povezane sa mutacijom nekih od ovih gena.

Mutacija gena za ATP sintetazu:
RP ili retinitis pigmentoza je disfunkcija retine i povezana je sa mutacijom ATP ili adenozin fosfataze, gena 615.1617. Stargardt-ova(STGD), zvana i juvenilna makularna degeneracija je AR retinalna bolest. Karakterizirana juvenilnim- početnim makularnim distrofijama, alternirajući na periferiju retine i nagomilavanjem depozita nalik na lipofuscin subretinalno. Gen koji kodira ATP-vežući kazetni (ABC) transporter je uključen u 2cM (centimorgan) interval. 1p13-p21 prije je prikazan u analizama kao skrovište STGD gena. Gen ABCR, je izrazito izražen i u visokim razinama u mrežnici, u štapićima, ali ne i u čunjićima, detektiran sa in-situ hibridizacijom.

Analize mutacija ABCR u STGD obiteljima otkrilo je ukupno 19 različitih mutacija uključujući homozigotne mutacije u obitelji sa krvnim srodstvom. Ovaj podatak upućuje da je ABCR uzročni gen STGD/FFM.

Drusen CMSD studija upućuje na sličnost u molekularnom taloženju plakova i depozita u drugim dobro povezanim bolestima kao što je Alzheimer-ova bolest i ateroskleroza. Dok postoji tendencija za okrivljenje drusena za progresivni gubitak vida, drusen depoziti mogu biti prisutni na mrežnici bez ikakva gubitka vida. Neki pacijenti sa velikim depozitima drusena (žute i bijele ekstracelularne nakupine koje se talože u Bruchovoj membrani) imaju normalnu vidnu oštrinu. Ako su normalna mrežnična recepcija i transmisija moguće u mrežnici sa visokom koncentracijom drusena, tada, iako je drusen uključen u gubitak vidne funkcije, mora postojati najmanje još jedan faktor koji se smatra odgovornim za gubitak vida. Pigmentni retinitis je genetički povezana disfuncija mrežnice i povezana je sa mutacijom gena63 za ATP sintazu.

Arg 80 Gly varijanta komplementa proteina C3:
Genetička studija je objavila 2007. u New England Journal of Medicine članak koji govori da određena, uobičajena mutacija gena C3, koji je središnji protein u sustavu komplementa, izrazito povezana sa učestalošću dobno povezane makularne degeneracije. Autori smatraju da njihova studija naznačuje utjecaj komplementa u patogenezi bolesti.

Hipertenzija: još poznata kao visoki krvni tlak

Kardiovaskularni status: visoki kolesterol, pretilost

Visoki unos masnoća:
povezan je sa povišenim rizikom makularne degeneracije i u muškaraca i u žena. Masnoća osigurava oko 42% energije uobičajene američke prehrane.Prehrana koja dobiva oko 20-25% energije iz masnoća je vjerojatno zdravija.Smanjujući unos masnoća na tu razinu znači smanjiti konzumaciju crvenog mesa i proizvoda visoke masnoće kao punomasno mlijeko, sir i maslac. Jedući više ribu (najmanje dva puta tjedno), radije nego crveno meso, i jedući neku vrstu orašastih plodova može pomoći pacijentima sa makularnom degeneracijom.

Oksidativni stres:
Pretpostavlja se da nakupljanje niskomolekularnih fototoksičnih prooksidativnih oligomera melanina bez lizosoma u pigmentnom epitelu mrežnice može biti dijelom odgovorno za smanjenje razine fotoreceptora POS. Smanjenje razine POS-a je povezano sa lipofuscinskim strukturama-klasični znak povezan sa makularnom degeneracijom.

Mutacija 5-fibulina: Rijetki AD oblici bolesti su uzrokovani genetičkim defektom 5-fibulina. 2004.god. Stone je izveo istraživanje na 402 pacijenta i otkrio statistički značajnu povezanost između mutacija na 5-fibulinu i incidencije bolesti. Nadalje, glavne mutacije su nađene na cbEGF domenama proteina koji vežu kalcij. Učinci mutacija nisu poznati.

Rasa: Makularna degeneracija je češća kod bijelaca nego kod ljudi afričkog podrijetla.
Izloženost suncu:

Postoje razilaženja u mišljenju da li izloženost suncu doprinosi razvitku makularne degeneracije. Nedavna studija na 446 ispitanika u British Journal of Ophthalmology je pokazala da ne postoji povezanost. Ostala istraživanja su pokazala da visokofrekventno vidljivo svjetlo može doprinijeti razvitku makularne degeneracije.

Pušenje: Pušenje duhana povisuje rizik razvitka makularne degeneracije 2-3 puta, te prestanak pušenja može biti jedan od najvažnijih faktora u prevenciji bolesti. Prijašnje studije su potvrdile snažnu povezanost između pušenja i makularne degeneracije. Pušenje ima toksični učinak na retinu.

Znakovi
Mrljaste promjene
Pigmentne promjene
Eksudativne promjene: krvarenje u oko, teške eksudacije, subretinalna/sub-RPE (tj. ispod retinalnog pigmentnog epitela)/intraretinalna tekućina

Atrofija: početna i geografska
Vidna oštrina drastično pada (dvije linije optotipa ili više) od: 20/20 na 20/80.

Simptomi
Zamućen vid: Osobe s neeksudativnom makularnom degeneracijom mogu biti asimptomatske ili mogu zamijetiti stupnjevit gubitak centralnog vida, dok osobe s eksudativnom makularnom degeneracijom često zamijete brzi nastup gubitka vida.

Centralni skotomi (sjene ili područja s nedostatkom vida)
Iskrivljen vid (metamorfopsija) – rešetke ravnih linija pojavljuju se valovite i dijelovi rešetke se mogu pojaviti bijeli. Pacijenti to često prvo zamijete gledajući u mini-zastore u svojoj kući.

Problem razlikovanja boja; osobito tamnih od tamnih i svijetlih od svijetlih.
Spori oporavak vidne funkcije nakon izloženosti jakom svjetlu.

Gubitak kontrastnog senzibiliteta.
Amslerov test je jedna od najjednostavnijih i najdjelotvornijih metoda za pacijente za praćenje zdravlja žute pjege (makule). Amslerova mreža je uzorak s kvadratnom mrežom linija i s crnom točkom u središtu. Središnja crna točka koristi se za fiksaciju (tj. kao mjesto u koje ispitanik gleda). Kad gledaju u središnju crnu točku, kod osoba s normalnim vidom sve linije oko crne točke izgledaju ravne i jednoliko razmještene, bez manjkavih ili prekobrojnih područja. Osobama kod kojih je očna pjega zahvaćena bolešću, kao u makularnoj degeneraciji, linije mogu izgledati savijene, iskrivljene i/ili nedostaju. Makularna degeneracija sama po sebi neće dovesti do potpune sljepoće, te u skoro svim slučajevima ostaje bar nešto vida. Tako je zbog toga što područje žute pjege zahvaća oko 5 % mrežnice i odgovorno je za otprilike 35% vidnog polja. Ostalih 65% (periferno vidno polje) ostaje nezahvaćeno ovom bolešću. Gubitak centralnog vida značajno utječe na vidnu funkciju. Na primjer, bez centralnog vida nije moguće čitati. Slike koje gubitak centralnog vida kod makularne degeneracije ilustriraju crnom točkom nisu točne i ne daju pravu predodžbu o vrsti gubitka vida. Ovo se može dokazati tako da napišemo slova visoka 15 cm na komad papira i damo pacijentu da ih pokuša prepoznati gledajući ravno naprijed dok papir držimo lagano u stranu. Većini ljudi ovo je iznenađujuće teško učiniti. Postoji gubitak osjećaja za kontrast tako da su obrisi, sjene i boje manje živahni. Gubitak osjećaja za kontrast može se jednostavno izmjeriti testom osjetljivosti na kontrast. Slični simptomi s dosta različitom etiologijom i različitim liječenjem mogu biti uzrokovani epiretinalnom membranom, makularnim naborom („macular pucker“) ili rupturom krvnih žila u oku.

Dijagnoza
Fluoresceinska angiografija upotrebljava se za identifikaciju i lokalizaciju nenormalnih vaskularnih procesa. Optičku koherencijsku tomografiju trenutačno koristi većina oftalmologa u dijagnostici i praćenju odgovora na liječenje bevacizumabom i srodnim lijekovima – inhibitorima VEGF koji se ubrizgavaju u staklovinu.

Prevencija
Studija očnih bolesti povezanih sa starenjem u SAD pokazala je da kombinacija visokih doza beta-karotena, vitamina C, [[Vitamin E|vitamina E] i cinka može smanjiti rizik progresije rane prema naprednoj smanjiti za otprilike 25%. Jedna druga studija, Studija očnih bolesti povezanih s godinama koja proučava moguće dobrobiti luteina, zeaksantina i ribljeg ulja je još u toku.
Na Harvardu su u toku istraživanja s ciljem smanjenja akumulacije lipofuscina. U 2007. Studija na Nacionalnom institutu za oko u Marylandu pokazala je da lutein i zeaksantin (sastojci u jajima i zelenom povrću) donekle pružaju zaštitu od makularne degeneracije. Druge studije su pronašle da antioksidansi ometaju vezu između dva procesa koji uzrokuju makularnu degeneraciju i produžuju vrijeme života nezamjenjivih fotoreceptora i ostalih stanica mrežnice.

Posljedice
Makularna degeneracija može napredovati u pravu sljepoću i nemogućnost vožnje. Također može rezultirati teškoćom ili nemogućnošću čitanja ili prepoznavanja lica. Posebno prilagođene naprave mogu oboljelima pomoći kod čitanja. To su povećala, posebne leće za naočale, stolne i prijenosne električne naprave i kompjuterski optički čitači poput JAWS za Windows. Postoje i posebne knjige s krupnim slovima, što olakšava čitanje, kao i audio-knjige.


Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija!
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!


Juvenilna makularna degeneracija
Preneseno sa Wikipedie!
Sa donjim linkom možete posjetiti isti članak!
http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Human_eye_cross-sectional_view_grayscale.png

lakky
Admin

Broj postova: 489
Location: Zagreb
Registration date: 10.04.2008

Korisnički profil http://www.clakic.page.tl/

[Vrh] Go down

GLAUKOM (Glaucoma)

Postaj  lakky on pet 14 lis - 10:29

Glaukom
Izvor: Wikipedija

Glaucoma (lat.)
Klasifikacija prema MKB-10
H40 Glaukom

Glaukom je skupina bolesti vidnog živca koja dovodi do gubitka i oštećenja stanica mrežničkih ganglija, glavnog uzroka neuropatije. Povišeni intraokularni tlak (tlak iznad 22 mmHg) važan je faktor rizika za razvoj glaukoma. Neke osobe oštećenja živaca razvijaju pri vrlo niskom očnom tlaku, dok druge povišeni očni tlak imaju godinama, a da pritom ne dolazi do oštećenja. Neliječenje glaukoma može dovesti do trajnog oštećenja optičkog živca što će rezultirati gubitkom vidnog polja i na posljetku sljepoćom.

Glaukom se može ugrubo podijeliti u dvije kategorije: kronični i akutni glaukom.

Akutni glaukom nastupa naglo i često je popraćen brojnim bolnim nuspojavama, brzo se može dijagnosticirati, a oštećenje i gubitak vida također može nastupiti vrlo naglo.
Kronični glaukom napreduje sporo, tako da oboljela osoba primjeti simptome tek kad je bolest znatno uznapredovala.

Glaukom je poznat i pod nazivom zmija-kradljivac vida jer se gubitak vidnog polja zbiva postupno tijekom duljeg perioda i često se prepoznaje tek u uznapredovalom stadiju.

Ako je već nastalo oštećenje vida i vidnog polja, te promjene su u pravilu nepopravljive.

Glaukom se diljem svijeta drži po učestalosti drugim uzročnikom sljepoće. Bolest pogađa približno jednu od 500 osoba mlađih od 50 i starijih od 80 godina.


Znakovi i simptomi
Oboljeli često nemaju nikakvih subjektivnih simptoma koji bi upućivali na galukom, pa je odlazak na redovite oftalmološke preglede na kojima se mjeri intraokularni tlak od izrazite važnosti. Periferni ispadi vidnog polja i gubitak kontrastne osjetljivosti mogu ukazivati na zahvaćenost sloja stanica vidnog živca. Ispitivanje vidnog polja (perimetrija) i ispitivanje kontrasne osjetljivosti služe za određivanje stupnja oštećenja vida. Simptomi koji upućuju na glaukom su bol unutar ili iza očne jabučice, glavobolja, osjetljivost očne jabučice na pritisak, suzenje, neodređena nelagoda u očima.

Etiologija
Jedan je od najznačajnijih rizičnih faktora kod većine glaukoma povišeni očni tlak. Međutim, u nekim populacijama samo 50% oboljelih od primarnog glaukoma otvorenog kuta istodobno zapravo ima i povišeni očni tlak.

Osobe afričkog porijekla imaju 3 puta veću vjerojatnost da razviju primarni glaukom otvorenog kuta. Starost, stanjenost rožnice i miopija također predstavljaju faktore rizika za oboljenje. Osobama koje u svojoj obiteljskoj anamnezi imaju oboljelog člana je vjerojatnost za razvoj glaukoma za 6% viša nego ostatku populacije.

Mnogi pripadnici azijske kulture, kao što su Mongoli, Kinezi, Japanci i Vjetnamci su zbog plitkog prednjeg položaja oka unutar komore i topologije očnog kuta također svrstani u rizičnu skupinu za razvoj glaukoma.

Inuiti imaju 20-40% veću vjerojatnost da tijekom života razviju glaukom primarnog kuta. Žene su zbog pliće prednje komore 3 puta sklonije obolijevanju od akutnog glaukoma od muškaraca.

Drugi rizični uzročnici sekundarnog glaukoma su: dugoročna upotreba steroida, uvjeti u kojima je ometena uredna cirkulacija krvi u oku (kao što su teška dijabetička retinopatija i centralna retinalna venska okluzija (neovaskularni glaukom), trauma oka (glakom usljed recesije komornog kuta) i uveitis (uveitički glaukom).

Otkriveno je da je primarni glaukom otvorenog kuta povezan s mutacijama na više genskih lokusa.

Postoji velik broj dokaza da je očni tlak uključen u patogenezu glaukoma. Trenutni dokazi ukazuju na to da su u glaukomatoznoj optičkoj neuropatiji fluktuacije u protoku krvi mnogo štetnije od reduciranja protoka krvi. Nestabilan krvni tlak povezuje se s oštećenjem vidnog živca, pa susljedno i s propadanjem vidnog polja.

Velik broj studija pokazao je da postoji (ne nužno kauzalna) povezanost između glaukoma i povišenog krvnog tlaka. Kod normotenzivnog glaukoma noćna hipotenzija možda ima glavnu ulogu.

Ne postoji siguran dokaz da nedostatak vitamina uzrokuje glaukom kod ljudi, kao ni da je oralno nadomještanje vitamina korisno u njegovu liječenju.

Različite rijetke kongenitalne/genetske malformacije oka su također povezane s razvojem glaukoma. Povremeno, pogreška u trećem trimestru gestacije, atrofiji hyaloidnog kanala i tunice vasculose lentis je udružena i sa drugim anomalijama. Topologija kuta uzrokovana očnom hipertenzijom i glaukomatoznom neuropatijom može se javiti sa ovim anomalijama što se pokazalo na uzorku miševa na kojima se provodio eksperiment.

Preporuka je u slučaju sumnje u neki od rizičnih faktora za razvoj glaukoma najmanje jednom godišnje otići na pregled očne pozadine kroz proširene zjenice.

Patofiziologija
Intraokularni tlak stvara očna vodica koju izlučuje cilijarno tijelo, a drenira se putem trabekularne mreže. Očna vodica teče od cilijarnog tijela u stražnju očnu komoru i tada joj stražnju stijenku čine leća i zonullae ciliares, a prednju stijenku šarenica. Očna vodica zatim kroz zijenicu utječe u prednju očnu komoru i tada joj stražnju stijenku čini šarenica, a prednju rožnica. Od tog mjesta trabekularni sustav preko Schlemmovog kanala drenira očnu vodicu u skleralni splet, a zatim dalje u krvni optok. Kod glaukoma je otežan upravo protok očne vodice kroz trabekularnu mrežu, pa je šarenica zbog njenog zadržavanja potisnuta prema naprijed i priječi daljnji protok.

Veza između glaukomatozne optičke neuropatije sa očnom hipertenzijom izazvala je nastanak mnogih hipoteza i studija na antomskim srukturama , očnom razvitku , traumatskom pritisku živca, irigaciji optičkog živca, stimulacijskim neurotransmiterima, trofičkim faktorima, degeneraciji mrežničkog ganglija, potporne stanice,imuni procesi i procesi uzrokovani starenjem koji zajedno djeluju na gubitak i oštečenje neurona (živčanih stanica).

Dijagnoza
U nalazu vidnog polja kod glaukoma karakterističan je glaukomski defekt koji smješten nazalno i prema horizontalnom meridijanu. Klinički se može manfestirati kao skotom najčešće lučnog oblika. Pregled vidnog živca prilikom kojeg je omjer promjera ekskavacije i promjera diska (C/D) veći od 0,6 ili je razlika u C/D omjeru između dva oka veća od 0,2 budi sumnju na glaukomsko oštečenje vidnog živca. Ispitivanje za glaukom uključuje i mjerenja intraokularnog tlaka tonometrijom i pregled veličine i oblika oka.

Uočavanje glaukoma najčešće se zbiva pri standardnom pregledu očiju koju vrši oftamolog ili optometrist. Dijagnostika galukoma uključuje mjerenje očnog tlaka tonometrom, uočavanje promjena u veličini i obliku oka, ispitivanje kuta prednje očne komore gonioskopom, ispitivanje vidnog živca kako bi se uočila moguća vidljiva oštećenja samog živca te ispitivanje vidnog polja.

Retinalno živčano optičko vlakno može se pregledati statističkim slikovnim metodama kao što su optička koherentna tomografija (OCT), skeniranje plarimetrijskim laserom (GDx), i/ili skenerski laser oftalomskopi ili Heideelberg retinalna tomografija (HRT3). Zbog osjetljivosti nekih od metoda tonometrije, za mjerenje debljine rožnice, metodu kao što je Goldmannova tonometrija liječnik često upotpunjava pahimetrijom. Rožnica tanja od prosjeka može lažno uputiti na prisutnost glaukoma, a rjeđa od prosjeka može stvoriti lažno negativan nalaz. Frekvencija dvostruke iluzije uz frekvenciju perimetra dvostruke tehnologije (FDT) može se također koristiti u detekciji glaukoma. Prilikom pregleda se u obzir uobičajeno uzima spol, rasa, nasljedne bolesti i obiteljska povijest, korištenje droga i refrakcija.

Ciljevi suvremenog sustava liječenja glaukoma jest smanjivanje štete prouzrokovane njegovim nastankom te bolje očuvanje vidnog polja, kao i postizanje potpune životne kvalitete pacijenata sa minimalnim sporednim efektima. Potonje zahtijeva odgovarajuću dijagnostičku tehnologiju i razumnu selekciju tretmana za pojedinog pacijenta.

Vaskularni protok i neurodegernativne teorije glaukoma omogućile su provođenje mnogih studija koje se bave ispitivanjem različitih terapeutskih strategija uključujući i ispitivanje utjecaja prehrane na glaukom od kojih su se neke pokazale kao korisne i primjenjive u klničkom liječenju, dok se druge još testiraju.

Unutarnji očni tlak može se smanjiti korištenjem medikamenata, najčešće onih koji se ukapljuju u oko. Postoji nekoliko različitih kategorija lijekova za liječenje glaukoma sa nekoliko različitih lijekova unutar tih kategorija.

Klasifikacija
Jednostavna didaktička klasifikacija [uredi]Veoma je pojednostavljena kako bi se studentima i laicima olakšalo razumijevanje materije. Primarni glaukom je bolest oka bez pridruženih bolesti, dok sekundarni nastaje kao komplikacija bolesnog stanja oka.

Primarni glaukom otvorenog kuta
Sekundarni glaukom otvorenog kuta
Primarni glaukom zatvorenog kuta
Sekundarni glaukom zatvorenog kuta

Razvojni ili kongenitalni glaukom
MKB-10 Ova se klasifikacija koristi u svakodnevnom kliničkom radu.

Primarni glaukom i njegove varijante
(H40.1-H40.2) Primarni glaukom
Primarni glaukom otvorenog kuta, poznat i kao kronični glaukom otvorenog kuta, jednostavni kronični glaukom, glaucoma simplex
Normatenzivni glaukom
Primarni glaukom uskog kuta, poznat još i kao: primarni glaukom zatvorenog kuta, glaukom uskog kuta, glaukom s pupilarnim blokom, akutni kongestivni glaukom
Akutni glaukom zatvorenog kuta
Kronični glaukom zatvorenog kuta
Intermitentni glaukom zatvorenog kuta
Glaukomi nastali kombiniranim mehanizmina (rijedak)
Varijante primarnog glaukoma
Pigmentarni glaukom
Eksfolijativni glaukom, naziva se još i pseudoeksfolijativni glaukom ili kapsularni glaukom
Razvojni glaukom (Q15.0)
Primarni kongenitalni glaukom
Infantilni glaukom
Glaukom povezan sa obiteljskim bolestima
Sekundarni glaukom (H40.3-H40.6) Inflamatorni glaukom
Svi tipovi uveitisa
Fuchsov eterohromni iridociklitis
Fakogeni glaukom
Glaukom zatvorenog kuta s razvijenom kataraktom
Fakoanafilaktički glaukom (ruptura kapsule leće)
Fakolitički glaukom
Subluksacija leće
Glaukom zbog intraokularnog krvarenja
Hifema
Hemolitički glaukom, eritroklastički glaukom
Traumatski glaukom
Glaukom zbog recesije komornog kuta
Postoperativni glaukom
Afakički pupilarni blok
Glaukom zbog cilijarne blokade
Neovaskularni glaukom
Glaukom induciran lijekovima
Glaukom induciran kortikosteroidima
Alfa-kimotripsinski glaukom.
Postoperativna očna hipertenzija zbog uporabe alfa-kimotripsina
Glaukom miješanog porijekla
Udružen s intraokularnim tumorima
Udružen s oštećenjima retine
Sekundarni usljed ozbiljnih kemijskih opekotina oka
Udružen s esencijalnom atrofijom irisa

Toksični glaukom
Apsolutni glaukom (H44.5)
Liječenje
Konzervativno liječenje glaukoma svodi se na snižavanje očnog tlaka kao vodećeg rizičnog faktora nastanka oštečenja živca različitim lijekovima kao što su: beta blokatori, adrenergični agonisti, inhibitori karboanhidraze, kolinergični agonisti i prostaglandini. Glaukom se također može liječiti kiruški i laserom.

Lijekovi
Svaki od ovih lijekova može izazvati lokalne i sustavne sporedne efekte. Liječenje može biti zbunjujuće i skupo: ako se pojave sporedni efekti, pacijent treba biti voljan da ih tolerira, ili u dogovoru sa liječnikom koji provodi tretman poboljšati režim terapije.Inicijalno, primjena terapije može započeti na jednom ili na oba oka.

Slaba suradnja sa liječnicima i neredovito posjećivanje su jedan od glavnih razloga gubitka vida kod pacijenata sa glaukomom. Edukacija pacijenata i komunikacija treba biti neprestana kako bi tretman bio uspješan i kako se nebi vratili simptomi bolesti. Mogućnost neuroprotetktivnog efekta različitih topikalnih i sustavnih lijekova također se istražuju..

Najčešće korišteni lijekovi su:
Prostaglandin analozi kao što je latanoprost (Xalatan), bimatoprost (Lumigan) i travoprost (Travatan) povećavaju protok.
Topikalni beta-adrenergični receptor antagonisti kao što je timolol, levobunolol (Betagan), i betaxolol smanjuju produkciju sobne vodice.
Alfa-adrenergični agonisti kao brimonidine (Alphagan) imaju dvojno djelovanje, smanjuju produkciju sobne vodice i povećavaju protok.
Manje selektivni simpatomimetici kao epinefrin i dipivefrin (Propine) povećavaju protok vodice najvjerojatnije preko beta2-agonista.
Miotici (parasimpatomimetici), npr. pilokarpin, izazivaju miozu i pojaćavaju drenažu sobne vodice.

Inhibitori karboanhidraze, kao dorzolamid (Trusopt), brinzolamid (Azopt), acetazolamid (Diamox), smanjuju stvaranje sobne vodice mehanizmom inhibicije encima karboanhidraze u cilijarnim nastavcima.
Fizostigmin se također koristi u liječenju glaukoma, kao i kod zastoja u probavi.

Kirurško liječenje
Trenutno su u upotrebi za liječenje glaukoma i klasični kirurški pristup i laserska kirurgija. Osobe sa prirođenim glaukomom se primarno liječe kirurški. Općenito su takve operacije samo privremeno rješenje iz razloga što još ne postoji postupak ili lijek koji može izlječiti glaukom.

Kanaloplastika
Kanaloplastika je neinvazivna metoda koja se osniva na korištenju mikrokatetera. Pri izvođenju kanaloplastike učini se maleni rez na oku da bi se dobio pristup do Schlemm-ovog kanala. Mikrokateter okružuje kanal oko šarenice povećavajući tako glavni odvodni kanal i njegove manje pritoke pomoću ubrizgavanja sterilnog želatinoznog materijala koji se naziva viscoelastic. Kateter se tada vadi a rez se zatvara šavom. Otvaranjem tog kanala može se smanjiti očni tlak, iako razlog još nije poznat, budući da se otpor prema protoku tekućine kroz Schlemm-ov kanal ne razlikuje bitno između zdravog oka i onog sa glaukomom. Podatci iz dugoročnih istraživanja još nisu poznati.

Laserska kirurgija
Laserska trabekuloplastika se koristi za liječenje glaukoma otvorenog kuta. Predstavlja privremeno riješenje koje ne donosi izlječenje. Zraka argonskog lasera promjera 50 μm se usmjeri u trabekulum i uzrokuje nastanak prolaza kroz vezivo koji omogućuje pojačano istjecanje očne vodice. Po pojedinom zahvatu se laserom tretira pola očnog kuta. U tradicionalnoj laserskoj trabekuloplastici se koristi termalni aragonski laser. Procedura se naziva Aragonska Laserska Trabekuloplastika, odnosno ALT. Postoji i noviji postupak koji koristi „hladni” (ne-toplinski) laser da bi se stimulirala drenaža kroz trabekulum. Ovaj postupak se zove Selektivna Laserska Trabekuloplastika (SLT) i koristi 532 nm Q-switched Nd:YAG laser dvostruke frekvencije za selektivno ciljanje melaninskog pigmenta u trabekulumu. Istraživanja su pokazala da je učinkovitost ALT i SLT postupaka u snižavanju očnog tlaka podjednaka. Ipak, prednost SLT-a je što se on može ponoviti tri do četiri puta, dok se ALT može izvesti samo jednom.

Nd:YAG laserska periferna iridotomija
Može se koristiti u pacijenata u kojih se sumnja, odnosno koji boluju od glaukoma zatvorenog kuta ili sindroma disperzije pigmenta. Tijekom ovog postupka laserska se energija koristi da bi se napravili maleni otvori u šarenici. Kroz te otvore se izjednačava tlak ispred sa onim iza šarenice te se na taj način sprečava abnormalno ispupčenje šarenice. Kod osoba sa uskim kutom ovaj postupak može otkriti trabekulum. U nekim slučajevima intermitentnog ili kratkotrajnog zatvaranja kuta ovaj postupak može sniziti očni tlak. Laserska iridotomija smnjuje rizik od nastanka akutnog zatvaranja očnog kuta. U većini slučajeva također smanjuje rizik nastanka kroničnog zatvaranja očnog kuta, te adheziju šarenice na trabekulum.

Cikloablacija diodnim laserom
Može se također uzeti u obzir. Ovaj postupak smanjuje intraokularni tlak tako što smanjuje sekreciju očne tekućine uništavanjem sekretornog cilijarnog epitela.

Trabekulektomija
Najčešći konvencionalni zahvat koji se izvodi pri liječenju glaukoma. Kroz otvor na bjeloočnici koji se izrezuje djelomično u obliku preklopnice (zalistka) se odstrani dio trabekuluma. Zalistak se tada labavo prišije nazad na bjeloočnicu. Na taj način je omogućeno istjecanje tekućine iz oka što rezultira sa smanjenjem očnog tlaka i formiranjem fluidnog mjehurića ili bleba na površini oka. Može doći do ožiljkavanja zalistka pri čemu se njegova učinkovitost smanjuje ili nestaje. Ovaj ili slični zahvati se mogu više puta ponavljati.

Implanti za drenažu
Postoji nekoliko različitih implanata za drenažu. Među njima se nalaze originalni Molteno implant(1966), Baerveldt tube shunt ili implanti sa zaliscima kao Ahmedova glaukomska valvula ili ExPress Mini Shunt, te novija generacija pressure ridge Moltenovih usadaka. Ugrađuju se kod pacijenata koji ne reagiraju na maksimalnu terapiju lijekovima a kod kojih se trabekulektomija pokazala neuspješnom. Cjevčica koja omogućuje protok se usadi u prednju očnu komoru a pločica ispod konjuktive da bi se omogućilo istjecanje sobne vodice u tzv. filtracijski mjehurić ispod spojnice. Kod prve generacije Molteno i ostalih nevalvularnih usadaka ponekad je potrebno podvezati cjevčicu dok se filtracijski mjehurić ne formira u potpunosti pomoću vezivnog tkiva da bi se izbjegao nagli pad očnog tlaka postoperativno. Valvularni implanti kao Ahmed glaucoma valve kontzoliraju postoperativnu hipotoniju pomoću mehaničkog zaliska. Ponekad ožiljak koji nastaje preko konjuktivalnog dijela spoja može biti predebeo i onemogućiti istjecanje sobne vodice. Takve se komplikacije mogu razriješiti korištenjem lijekova poput 5-flourouracila, mitomycina-C (tijekom zahvata) koji spriječavaju fibrozaciju ili naknadnom operacijom. Ciklokrioterapija za ablaciju cilijarnog tijela se može uzeti u obzir kod glaukomatoznog bolnog slijepog oka i nekih drugih slučajeva glaukoma.

Veterinarski implanti
TR BioSurgical je komercijalizirao novi implant izrađen specijalno za veterinarsku medicinu, nazvan TR-ClarifiEYE. Sastoji se od novog biomaterijala, takozvanog STAR BioMaterial, koji sadrži silikon sa porama istovjetne veličine što smanjuje fibrozu i poboljšava integraciju tkiva. Usadak ne sadrži zalistke i smješta se u potpunosti unutar očnih struktura. Do danas pokazao je dugotrajan uspjeh (>1 god.) prema pilot-studiji na psima sa glaukomom koji se nije dao kontrolirati lijekovima.

Epidemiologija
Osobe s obiteljskom povijesti glaukoma imaju 6 posto više šanse razviti bolest. Afrikanci imaju tri puta veće šanse razviti primarni glaukom otvorenog kuta (i kao bolesnici slabije reagiraju na liječenje). Iako je povišeni očni tlak jedini važniji faktor rizika za glaukom, povišeni tlak ne znači nužno i bolest, iako je tako u većini slučajeva. Neke osobe s povišenim očnim tlakom nemaju promjene na živcu, dok neke osobe s normalnim i niskim vrijednostima očnog tlaka razviju glaukom. Starije osobe imaju veći rizik nastanka glaukoma, kao i oboljeli od diabetes mellitusa, hipotireoidizma i arterijske hipertenzije.

Istraživanja
Navedeni su nazivi studija Američkog očnog nacionalnog instituta (kratica: NEI).

Advanced glaucoma Intervention Study
„ocjena dalekosežnih rezultata niza intervencija koje uključuju trabekulektomiju i argonski laser trabekuloplastike u očima a koje su podbacile kao inicijalni medicinski tretman za glaukom“

Ovisno o rasi preporučuje različite metode liječenja.

Early Manifest glaucoma Trial [uredi]Studija je ustvrdila da neposredno liječenje ljudi koji su u ranom stadiju glaukoma može obustaviti napredovanje ove bolesti.

Ocular Hypertension Treatment Study
Nalaz studije:
„...topički hipotenzivni lijek je bio učinkovit u odgodi ili prevenciji nastupa primarnog glaukoma otvorenog kuta (POAG – Primary Open Angle Glaucoma) u pojedinaca s povišenim očnim tlakom (IOP). Iako ovo ne implicira da svi bolesnici sa graničnim ili povišenim očnim tlakom trebaju dobiti taj lijek, liječnici bi trebali razmotriti uvođenje tretmana za osobe s okularnom hipertenzijom (povišenim očnim tlakom) koje imaju umjeren ili visok rizik za razvoj primarnog glaukoma otvorenog kuta“

Blue Mountains Eye Study
The Blue Mountains Eye studija bila je prva studija provedena na većoj populaciji ljudi, ocjenjivanjem vizualnog ostećenja i zajedničkih bolesti oka reprezentativnog uzorka starijih Australaca. Utvrđeni su faktori rizika za glaukom, kao i za druge bolesti oka.

Tvari koje se istražuju
Prirodni sastojci
Prirodni sastojci bitni za istraživanje o prevenciji i liječenju glaukoma uključuju: riblje ulje i omega-3 masne kiseline, plod borovnice, vitamin E, kanabinoide, karnitin, koenzim Q10, kurkurmin, plod vrste Salvia miltorrhiza, tamnu čokoladu, eritropoetin, folnu kiselinu, podove vrste Ginko biloba, plodove ginsenga, L-glutation, ekstrakt koštice grožđa, zeleni čaj, magnezij, melatonin, metilkobalamin, N-acetil-L-cistein, piknogenole, resveratrol, quercetin i kuhinjsku sol.

Kanabis
Istraživanja provedena tijekom sedamdesetih godina 20. stoljeća pokazala su da je uživanje marihuane učinkovit način snižavanja očnog tlaka. Nacionalni očni istitut SAD-a (eng. National Eye Institute) je u razdoblju od 1978. do 1984. godine podržavao istraživanja koja su trebala odrediti učinkovitost marihuane i njenih derivata u terapiji glaukoma. Ta su istraživanja pokazala da neki derivati marihuane snižuju očni tlak kada se primjene oralno, intravenski ili pušenjem. Kod lokalne primjene neposredno na oko isti je učinak izostao. Dokazano je da marihuana odnosno pojedine njene komponente mogu učinkovito i na siguran način snižavati očni tlak bolje od mnogih lijekova prisutnih na tržištu.

2003. godine je Američka oftalmološka akademija objavila službenu izjavu u kojoj je navedeno:

„...istraživanja su pokazala da pojedini derivati marihuane doista uzrokuju sniženje očnog tlaka kada ih se primjenjuje oralno, intravenski, ili pušenjem, ali ne i kada su primjenjeni lokalno na oko. Zabilježeno trajanje učinka iznosi 3 do 4 sata.“

Međutim u istoj izjavi se navodi i kako marihuana nije imala značajno bolje rezultate od ostalih lijekova koji su u upotrebi:

„...nema znanstvenih dokaza koji bi uputili na značajan napredak odnosno smanjen rizik u terapiji povišenog očnog tlaka marihuanom u usporedbi sa lijekovima koji su već u upotrebi.“

Prvi pacijent sa glaukomom koji je sudjelovao u programu američke vlade pod nazivom Compassionate Investigational New Drug Program se 1976. g. uspješno obranio od optužbi za uzgajanje marihuane budući da je sud smatrao da je to učinio iz medicinskih potreba.

5-HT2A
Periferno selektivni 5-HT2A agonisti kao što je derivat indazola AL-34662 trenutačno su u razvoju i pokazuju značajan potencijal u liječenju glaukoma.

Vanjske poveznice
Američko udruženje za glaukom


Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!


Ovo dolje je link za članak na Wikipediji.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Glaukom


Preneseno sa Wikipedie!
Pripremio i prenio Lakky, 14.10.2011.


lakky
Admin

Broj postova: 489
Location: Zagreb
Registration date: 10.04.2008

Korisnički profil http://www.clakic.page.tl/

[Vrh] Go down

SIVA MRENA - KATARAKTA

Postaj  lakky on pet 14 lis - 11:18


SIVA MRENA - KATARAKTA

Izvor: Wikipedija

Siva mrena ili katarakta je zamućenje koje se razvija u leći oka.

Katarakta je vodeći uzrok sljepoće u svijetu.

Katarakta (mrena) je zamućenje koje se razvija u očnoj leći ili ovojnici očne leće, a koje varira od malene do potpune zamućenosti uslijed agregacije proteina i ometa prolaz svjetla. U ranoj fazi razvoja staračke katarakte jakost leće može biti povećana, te uzrokovati kratkovidnost (miopiju); također, može doći do postupnog žutila i zamućenja leće, što može smanjiti mogućnost percepcije plavih boja.

Razvoj bolesti uzrokuje gubitak vida i ,ukoliko se ne liječi, može uzrokovati sljepoću.

Staračka katarakta, koja se pojavljuje kod starijih ljudi, karakterizirana je početnom zamućenjem leće, kasnijim bubrenjem leće, i konačno smanjivanjem leće ipotpunim gubitkom prozirnosti, tj. zamućenjem. Nadalje, s vremenom kortikalni dio katarakte postaje tekuć i pretvara se u mliječno bijelu tekućinu, te nastaje Morgagnijeva katarakta, koja može uzrokovati teške upale ako ovojnica leće pukne i procuri. Ako se ne liječi, katarakta može uzrokovati fakomorfni glaukom. Vrlo uznapredovale katarakte sa slabim zonulama sklone su prednjoj ili stražnjoj dislokaciji. Takve spontane stražnje dislokacije (prema povijesnoj kiruškoj proceduri, dislokaciji katarakte) u stara vremena bile su smatrane kao blagoslov s neba, jer je time dio percepcije svjetlosti u pacijenata s kataraktom bivao obnovljen.

Katarakta dolazi od latinskog „cataracta“ što znači „vodopad“, i od grčkog „kataraktes“ i „katarrhaktes“, od riječi „katarassein“ koja znači „baciti dolje“ (kata - dolje, arrasein - baciti, hitnuti). Kao što vodopad uslijed svoje brzine padanja vode postaje bijel, termin je možda kasnije korišten kao metafora, za opisivanje slične pojave kod staračkih zamućenosti očiju. Na latinskom, „cataracta“ ima alternativno značenje „portcullis“ (rešetkasta vrata na ulazima srednjovjekovnih tvrđava), pa je također moguće da je ime došlo od značenja „opstrukcija“. Raniji Perzijski fizičari zvali su to „nazul-i-ah“, ili "pad vode, što je u narodu postalo popularno kao vodopadna bolest ili katarakta, vjerovalo se da takvu sljepoću izaziva zla ćud. U engleskom dijalektu kataraktu zovu „biser“, odnosno „biserno oko“.

Uzroci
Katarakta može nastati zbog mnogo razloga, uključujući dulju izloženost ultraljubičastom zračenju, izloženost radioaktivnom zračenju, sekundarno kod šećerne bolesti, hipertenzije i starosti, ili od traume (moguće dosta rano), a obično kao rezultat denaturacije proteina leće. Genetski faktori su često uzrok prirođenih katarakti te obiteljska predispozicija uglavnom ima ulogu u mogućnosti osobe da dobije kataraktu u mlađoj dobi, to je tzv. „fenomen upozorenja“ za presenilne katarakte.

Katarakta može nastati i uslijed ozljede oka ili psihičke traume. Studija na pilotima Islandske avio kompanije „Icelandair“ pokazala je da su piloti tri puta skloniji oboljenju od katarakte nego drugi ljudi. Uzrok tomu je prekomjena izloženost radijaciji iz svemira.

Katarakta je neobično česta i u ljudi izloženih infracrvenom zračenju, kao što su ljudi koji proizvode staklo, koji pate od „eksfolijativnog sindroma“, sindroma ljuštenja. Izloženost mikrovalovima također može uzrokovati kataraktu, kao i atopijski ili alergijski uvjeti, kod djece posebno.

Kataraktu može uzrokovati i: diabetes mellitus, galaktozemija, tetanija, miotonija i Downov sindrom, genetski faktori (kromosomske aberacije).

Katarakta može nastati i kao posljedica ozljede ili uzimanja nekih lijekova (npr. kortikosteroidi).

Virusna oboljenja majke ili rendgensko zračenje u prva tri mjeseca trudnoće mogu uzrokovati kataraktu na novorođenčetu Katarakte mogu biti djelomične ili potpune, konstantne ili progresivne, tvrde ili mekane. Neki lijekovi mogu izazvati razvoj katarakte, kao što su kortikosteroidi, Ezetimibe i Seroquel.
Postoje različiti tipovi katarakti, primjerice nuklearna, kortikalna, zrela i nezrela. Mogu biti podijeljene i po mjestu gdje se nalaze kao što su npr. stražnje (klasično nakon upotrebe steroida) i prednje (obično katarakte povezane sa starenjem).

Simptomi
Kako katarakta postaje sve mutnija, jasan vid je ugrožen. Gubitak oštrine vida je uočljiv. Gubi se također i osjetljivost na kontrast, tako da su konture, sjene i viđenje boja slabiji. Blještanje može biti problem kako se svijetlost raspršuje zbog katarakte u oko. Potrebno je provesti test osjetljivosti na kontrast, i ako je zabilježen gubitak osjetljivosti na kontrast, potreban je pregled kod specijalista, oftalmologa. U razvijenim zemljama, i drugdje, gdje uzrok katarakte može biti dijabetes, potrebno je tražiti mišljenje liječnika ukoliko noću vidite „aureolu“ oko noćnih svijetiljki, posebno ako gledeate s jednim okom pa s drugim, i tako vidite samo jednim okom.

Epidemiologija
Staračke katarakte su uzrok sljepoće kod ljudi u oko 48% slučajeva, što je otprilike 18 milijuna ljudi, prema Svjetskoj Zdravstvenoj Organizaciji (World Health Organization - WHO). U mnogim zemljama nema uvjeta za operacije katarakte, pa ona i dalje ostaje vodeći uzrok sljepoće. Kako populacija stari, sve je više ljudi s kataraktom. Katarakta je također važan uzrok slabog vida i u zemljama u razvoju i u razvijenim zemljama. Iako su operativne mogućnosti velike, katarakta svejedno može biti česta, jer su velike i liste čekanja za operaciju, a probleme čine i nedostatak novca, neinformiranost i problemi prijevoza. U SAD-u, staračke promjene na lećama zabilježene su u 42% populacije stare od 52 do 64 godine, u 60% populacije stare od 65 do 74 godine, te u 91% populacije stare od 75 do 85 godina.

Uzroci zamućenja Katarakta može nastati zbog mnogo razloga. Bolesti kao što su diabetes mellitus, galaktozemija, tetanija, miotonija i Downow sindrom, genetski faktori (kromosomske aberacije), izloženost ultraljubičastom zračenju, izloženost radioaktivnom zračenju ili životna dob mogu uzrokovati zamućenje leće. Katarakta može nastati i kao posljedica ozljede ili uzimanja nekih lijekova (npr. kortikosteroidi).
Virusna oboljenja majke ili rendgensko zračenje u prva tri mjeseca trudnoće mogu uzrokovati kataraktu na novorođenčetu.

Podjela
Katarakte se dijele prema etiologiji, prema dijelu leće na kojem se nalazi zamućenje (lokalizacija), te prema obliku zamućenja.


Bilateralna katarakta djeteta uzrokovana kongentalnim sindromom rubele

Klasifikacija različitih vrsti katarakte
• Klasifikacija prema etiologiji:
• Katarakta povezana s godinama:
• Nezrela senilna katarakta (engl. IMSC - Immature Senile Cataract) – djelomično neprozirna leća (pogled oftalmoskopom na optički disk je zamućen)
• Zrela senilna katarakta (engl. MSC - Mature Senile Cataract) – potpuno zamućena leća (optički disk se ne vidi)
• Izrazito zrela senilna katarakta ( engl. HMSC - Hypermature Senile Cataract) – tekuća kortikalna tvar: Morgagnijeva katarakta
• Prirođena katarakta
• Suturalna katarakta
• Lamelarna katarakta
• Zonularna katarakta
• Potpuna katarakta


Pogled biomikroskopom na prednje kapsularno zamućenje vidljivo nekoliko mjeseci nakon implatacije intraokularne leće (povećana slika)
• Sekundarna katarakta
• Katarakta uzrokovana lijekovima (npr. kortikosteroidi)
• Katarakta izazvana traumom
• Tupa ozljeda (kapsula najčešće ostaje netaknuta)
• Penetrirajuća trauma (ruptura kapsule i cijeđenje sadržaja leće - zahtijeva hitan kirurški zahvat ekstrakcije leće i curećeg materijala da bi se spriječilo daljnje oštećenje)
• Klasifikacija prema lokaciji zamućenja u strukturi leće (međutim, mješovita morfologija je učestala, npr. prednja subkapsularna katarakta sa nuklearnim promjenama i kortikalne promjene)
• Prednja kortikalna katarakta
• Prednja polarna katarakta
• Prednja subkapsularna katarakta


Pogled biomikroskopom na stražnje kapsularno zamućenje vidljivo nekoliko mjeseci nakon implatacije intraokularne leće, pogled retroiluminacijom
• Nuklearna katarakta – stupnjevanje korelira sa težinom kirurškog zahvata:
• 1 – Sivo
• 2 – Žuto
• 3 – Narančasto (jantarno)
• 4 – Smeđe / crno (opaska: „crna katarakta“ prevedena u nekim jezicima poput Hindi jezika, odnosi se na glaukom, a ne na boju jezgre leće)
• Stražnja kortikalna katarakta
• Stražnja polarna katarakta (važnost leži u većem riziku od komplikacija – kidanje stražnje kapsule tijekom operacije)
• Stražnja subkapsularna katarakta (PSC) – klinički učestala
• Postoperativno stražnje kapsularno zamućenje - Nakon uspješne ekstrakapsularne operacije katarakte (obično unutar 3 mjeseca - 2 godine), sa ili bez implantacija intaokularne leće. Zahtjeva brz i bezbolan postupak sa Nd:YAG laserom - kapsulotomija za vraćanje oštrine vida.
Povezanost sa sistemskim bolestima


Katarakta se može čest javljati udružena sa raznim sistemskim bolestima:
• Kromosomski poremećaji:
o Alportov sindrom
o Cri-du-chat sindrom
o Conradijev sindrom
o Miotonična distrofija
o Patauov sindrom
o Schmid-Fraccarov sindrom
o Trisomija 18 (Edwardov sindrom)
o Turnerov sindrom
• Bolesti kože i sluznica:
o Atopijski dermatitis
o Bazocelularni nevus sindrom
o Ihtioza
o Pemfigus
• Metaboličke i nutritivne bolesti:
o Aminoacidurija (Loweov sindrom)
o Diabetes mellitus
o Fabryjeva bolest
o Galaktozemija / Galaktozemična katarakta
o Homocistinurija
o Hipervitaminoza D
o Hiperparatiroidizam
o Hipotireoza
o Mukopolisaharidoza
o Wilsonova bolest
• Zarazne bolesti:

o Prirođene:
 Kongenitalni herpes simplex
 Kongenitalni sifilis
 Citomegalovirusna infekcija
 Rubela

o Ostale:
 Cisticerkoza
 Guba
 Toksoplazmoza
 Onkocerkijaza
• Toksične tvari koje djeluju sistemski:
o Kortikosteroidi
o Haloperidol
o Triparanol
o Miotici

Liječenje Najčešći način liječenja katarakte je kirurški (liječenje lijekovima još nije dalo dobre rezultate).
Operativno liječenje katarakte
Glavni članak: Kirurgija katarakte

Prevencija Iako nema znanstveno dokazanog načina kojim bi se mogla spriječiti katarakta, smatra se da nošenje sunčanih naočala s UV zaštitom može usporiti razvoj katarakte. Redoviti unos antioksidansa (poput vitamina A, C i E) teoretski može pomoći, ali njihova upotreba kao nadopuna pokazala se beskorisnom.

Najnovija istraživanja Iako su statini poznati po svojoj sposobnosti da snižavaju koncentraciju lipida u krvi, vjeruje se da imaju i antioksidativno djelovanje. Smatra se da oksidativni stres ima ulogu u razvoju nuklearne katarakte, a to je najčešći tip katarakte u starosti. Kako bi istražili povezanost između nuklearne katarakte i uzimanja statina, grupa znanstvenika provela je istraživanje na grupi od 1299 pacijenata koji su svrstani u rizičnu skupinu za razvoj nuklearne katarakte, te su neki od njih podvrgnuti terapiji statinima. Rezultati su pokazali da uporaba statina u rizičnoj populaciji smanjuje rizik od razvoja nuklearne katarakte. Česta istraživanja nutrijenata luteina i zeaksantina nisu se pokazala uspješnima, ali ekstrakti borovnice pokazali su se obećavajućima na modelima štakora i u kliničkim studijama. U posljednjih nekoliko godina, kapi za oči koje sadrže acetil-karnosin koristilo je nekoliko tisuća pacijenata s mrenom širom svijeta. Smatra se da je mehanizam djelovanja kapi smanjenje oksidacije i glikacije koje oštećuju leću, te smanjenje kristalnog umrežavanja. Uporaba ovih kapi ostaje kontroverznom zbog nedostatka opsežnih istraživanja.

Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!



Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Siva_mrena"
Prenio Lakky,14.10.2011.


lakky
Admin

Broj postova: 489
Location: Zagreb
Registration date: 10.04.2008

Korisnički profil http://www.clakic.page.tl/

[Vrh] Go down

Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh]


Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.