Pretraľnik
 
 

Display results as :
 


Rechercher Advanced Search

Latest topics
» KAD OBOLIMO OD GRIPE - RECEPT
ned 4 pro - 11:51 by lakky

» Dr. Lidija Gajski: Farmaceutska industrija vara bolesne i ..
sri 9 stu - 20:57 by lakky

» JABUČNI OCAT (Acetum mali)
pon 31 lis - 14:45 by lakky

» BAGREM (Robinia Pseudocacia L)
uto 24 svi - 22:32 by lakky

» PASTIRSKA IGLICA (Geranium robertianum L.)
sri 4 svi - 10:36 by lakky

» VENE - PROŠIRENE I UPALJENE
čet 3 oľu - 23:32 by melioto94

» SMREKA (Picea abies L.)
čet 17 pro - 2:00 by lakky

» SOJA (Glycine hispida L.)
čet 17 pro - 1:20 by lakky

» SVINJSKA MAST
sri 16 pro - 0:27 by lakky

Social bookmarking
Bookmark and share the address of Tugonica on your social bookmarking website
Navigation
 Portal
 Index
 Članstvo
 Profil
 FAQ
 Pretražnik
Affiliates
free forum

HMELJ (Humulus lupulus L.)

Prethodna tema Sljedeća tema Go down

HMELJ (Humulus lupulus L.)

Postaj  lakky on ned 28 stu - 19:18


Hmelj, cvijet
Foto: Lakky,2008

HMELJ - HUMULUS LUPULUS L.

Narodni nazivi: blust, hmel, hmelina, hmeljevina, kudilice, kuk, kuke, melana, melj, meljevina, miljevina.

Opis biljke: hmelj je trajna samonikla i veoma razgranjena biljka penjačica koja se penje po grmlju i drveću 3 do 8 m visoko. Za hmelj u kulturi izgrađuju se posebne armature.
Hmelj je dvodomna biljka koja se penjući ovija nadesno, listovi i izdanci su hrapavi, listovi su s peteljkom, naspramni te tro do peterokrpasti. Prašnički cvjetovi razvijaju se u visećim metlicama na muškim biljkama, a ženski se cvjetovi razvijaju u resama na ženskim biljkama.

Iz ženskih cvjetova razvijene šišarke su jajastog oblika, viseće i žućkasto-zelene boje. Unutarnja površina ljusaka nosi žućkaste do crvenkaste žljezdaste tvorevine koje hmelju daju karakterističan gorak okus.

Kulturni oblici hmelja razvijaju se bez oplodnje, tj. vegetativnim putem. Na mjestu sjemena razmnažaju se žljezdaste dlake pa kod istresanja šišarki ispada žuti prah, nazvan lupulin.

Miris i okus: šišarke hmelja imaju jak aromatičan miris, u većim količinama gotovo omamljujući. Okus je aromatičan, grize, veoma je gorak i trpak.

Vrijeme cvatnje: srpanj do rujna a vrijeme sazrijevanja šišarki u rujnu.

Stanište: divlje rastući hmelj dolazi većinom na obalama ili u blizini rijeka i potoka te se penje po grmlju bjelogoričnih šuma na močvarnim riječnim obalama. Kulturni oblici vole toplije položaje.

Danas je poznat čitav niz sorti kulturnih oblika, ali se i kod hmelja već primjećuju pojave degeneracije. Hmelj se mnogo uzgaja u Češkoj, Slovačkoj, Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj i Americi, a kod nas su glavna uzgojna područja u Sloveniji i Vojvodini.

Hmelj se uzgaja već od 8. stoljeća a prve zabilješke o hmelju potječu od arapskog liječnika Mesue iz sedmog stoljeća n. e. koji je za čišćenje krvi preporučavao sirup od hmelja.

Ljekoviti dio biljke: u ožujku i travnju sabiru se mladi izdanci hmelja, koji se mogu uživati kao šparoga, za pripremu salate i dr., a šišarice (Strobili lupuli) za vrijeme berbe u rujnu.

Ljekovite i djelotvorne tvari: šišarke hmelja, odnosno iz njih istreseno »brašno hmelja« (Glandulae lupuli-lupulin), sadrži eterično ulje s kariofilenom, nadalje linalool, mircen, razne kiseline, tanin, holin, lupulit i alfa i beta hmeljnu gorku kiselinu. Obje hmeljne kiseline označene su kao humulon i lupulon. Lupulon je važnija ljekovita tvar za liječenje. Brašno hmelja, osim toga vjerojatno sadrži morfinu sličnu bazu i jedan alkaloid. Šišarice, odnosno brašno hmelja, treba čuvati samo u tamnim, dobro zatvorenim staklenim posudama.

Ljekovito djelovanje: šišarke imaju djelovanje kao sredstvo za jačanje što se pripisuje visokom sadržaju gorkih tvari. Šišarke djeluju na pobuđivanje apetita kao i na jačanje želuca i crijeva.

Čaj od šišarki preporučuje se kod neuroznih proljeva, neuroznih crijevnih oboljenja, nadutosti i crijevnih grčeva.

Gorke tvari u zajednici s eteričnim uljem kao i još daljnjim nizom ljekovitih tvari djeluju umirujuće na živčani sistem, tjelesni nemir se smanjuje a isto tako i neurozno ubrzanje bila, a dolazi i do normalizacije do tada povećanog rada srca.

Čaj od šišarki hmelja (1 čajna žlica u obliku vrućeg oparka) uklanja sve navedene pojave i time ponovo donosi normalan san. Isto tako se u dalekoj mjeri smanjuje i spolna prenadraženost.

Djelovanje hmelja na jako izlučivanje mokraće nema samo povoljan utjecaj na smanjenje skupljanja vode u tijelu, to svojstvo izlučivanja ima naravno i ljekoviti utjecaj kod svih oboljenja od gihta i reumatizma. Brašno hmelja, odnosno lupulin pokazuje iste uspjehe, pa se od njega uzima 1/4 g do 1 g, više puta dnevno. Najdjelotvornijim se pokazao kod svih probavnih smetnji hladno pripremljen čaj od šišarki hmelja, naročito ako se pije u gutljajima najmanje 1 sat prije glavnog jela.

Topli pripravak je povoljniji za umirujuće djelovanje prije svega kod nesanice i seksualnih uzbuđenja.

Prema novijim rezultatima istraživanja hmelj uništava želju za nikotinom pa se preporučuje pušačima.

Daljnje nove spoznaje pokazali su klinički pokusi u pogledu beta hmeljne kiseline — lupulona. Lupulon, naime, djeluje na uništenje tuberkuloznih bacila. Budući da je sadržaj otrova koncentriranog lupulona mali, može se — naravno samo po propisu liječnika i pod njegovom kontrolom — kod tuberkuloznih pojava s uspjehom primijeniti lupulon u želalinoznim kapsulama.

Baktericidno djelovanje u toj ljekovitoj biljci je u svojem antiseptičkom djelovanju gotovo 500 puta tako jako kao poznata karbolna voda. Iako je hmelj punovrijedan kao ljekovita biljka, ipak mogu nastati i negativne posljedice njegovom krivom upotrebom. Kod prekoračenja doza kao i dugotrajnom primjenom može nastati omamljenost u glavi, teškoće u želucu pa čak i pojave klijenuti.

Čaj od hmelja nije prikladan kao trajni napitak.

Čajne mješavine:

Čaj za živce: u jednakim dijelovima izmiješaju se šišarke hmelja, cvijet lavande, listovi matičnjaka i cvijet jaglaca.

Čaj za umirenje želuca: izmiješaju se 3 dijela šišarki hmelja, 1 dio listova matičnjaka, 1 dio biljke kičice i 1 dio cvijeta kamilice.

Čaj za nesanicu: 3 dijela šišarki hmelja i 2 dijela korijena odoljena — upute za taj čaj navedene su kod odoljena.

Priprema tih čajnih mješavina: 1 čajna žlica mješavine za 1 šalicu čaja pripremljenog kao oparak. Pije se prema potrebi 1—2 šalice tokom dana, nezaslađeno i u gutljajima.

Primjena u pučkoj medicini: sok svježe ubranih listova ili izdanaka hmelja znatno pospješuje stolicu, a pospješuje i izlučivanje mokraće, odvodi izlišnu žuč i umiruje bolove maternice. Kod kamena u mjehuru dobro je pariti se uvarkom od izdanka i cvjetova hmelja.

Za reguliranje rada jetre priprema se salata od mladih izdanaka hmelja.

Tinktura hmelja, koja se priprema tako da se svježe šišarke stave na močenje u vinsku žestu, preporuča se kod gihta i žutice, a uzima se 3 puta dnevno 5 do 8 kapi.

Mladi izdanci hmelja sprečavaju skorbut. U pučkoj medicini se s uspjehom primjenjuje čaj od listova hmelja protiv skorbuta, povećane slezene, u krvnim bolestima i kod dugotrajnih groznica.

Izvana se svježe sabrani i u mužaru stučeni listovi preporučuju kao oblozi za umirenje bolova od reume, gihta, zgnječenja tkiva i iščašenja.


Hmelj šišarke
Foto. Lakky,2008

Opis hmelja prenesen je iz knjige "Ljekovito bilje i njegova priprema" autora R. Wilforta u izdanju Erudit iz Zagreba. Za domaću biljnu ljekarnu uredio i prenio Lakky, 28.11.2010.


lakky
Admin

Broj postova : 525
Location : Zagreb
Registration date : 10.04.2008

Korisnički profil http://www.clakic.page.tl/

[Vrh] Go down

Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh]


 
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.